U subotu 5. travnja održana je mjesečna obnova svećenika-studenta, časnih sestara i djelatnica Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima. Zavodska zajednica predvođena rektorom Markom Đurinom u popodnevnim se satima uputila prema bazilici sv. Agneze izvan zidina u Rimu. Nakon razgledavanja katakombi te posjeta grobu sv. Agneze uslijedio je duhovni nagovor. p. Alana Modrića, duhovnika Zavoda. Duhovnik se osvrnuo na duboku poruku liturgije Velikog petka i tradicionalnog napjeva „Puče moj“, ističući važnost pamćenja povijesti spasenja kao ključa za razumijevanje sadašnjosti i otvaranje budućnosti.
Polazeći od poznate latinske izreke Historia magistra vitae est, duhovnik Zavoda naglašava kako je prizivanje prošlosti – osobne, narodne i crkvene – važno ne radi nostalgije, nego radi svjetla koje ona baca na sadašnji trenutak. U tom duhu, tekst Prijekora koji se pjeva na Veliki petak stavlja pred nas pitanje zahvalnosti: Bog je djelovao silno i moćno u korist svoga naroda, a zauzvrat prima zaborav, nezahvalnost i grijeh. Duhovnik podsjeća kako se Božja svemoć očitovala u izlasku iz Egipta, u pobjedi nad faraonom i silama svijeta, ali da se istovremeno ta ista božanska snaga u punini objavljuje kroz poniznost i slabost Krista Raspetoga. U tom paradoksu – svemoćnog Boga koji pere noge svojim učenicima – krije se prava snaga spasenja.
U nagovoru duhovnik je tako povezuje iskustvo starozavjetnog Izraela koji zaboravlja milosti i upada u idolopoklonstvo, s današnjim čovjekom koji, kad se osovi na noge, često zaboravlja Boga. P. Alan ističe kako nas pjesma „Puče moj“ poziva na duboku zahvalnost i prepoznavanje Božjih djela u vlastitom životu, ali i na odgovor: prihvatiti Božju poniznost znači i sam postajati ponizan, služiti, ljubiti, i dopustiti Bogu da po nama djeluje u svijetu. Na poseban način, p. Modrić podsjeća na gestu pape Franje koji je, poput Krista, kleknuo i poljubio noge vođama Južnog Sudana kao vapaj za mirom. Taj čin povezuje s Isusovim pranjem nogu učenicima – vrhunskim izrazom ljubavi koja ruši sve razlike.
Zaključno, duhovnik poručuje da pjesma „Puče moj“ u sebi nosi dvije neodvojive dimenzije Božjega bića – svemoć i poniznost, a time i poziv čovjeku da svoju nemoć i grijeh preda Onome koji spašava ne silom, nego ljubavlju. Veliki tjedan nas poziva da tu ljubav primimo, da se otvorimo njenoj snazi i postanemo njezini nositelji u svijetu koji čezne za uskrsnućem.
Nakon nagovora, uslijedio je vrijeme za osobnu molitvu i razmatranje, nakon čega je slavljena sveta Misa. U homiliji duhovnik istaknuo kako je u evanđeoskom ulomku naglašena je podjela među ljudima u odnosu na osobu Isusa Krista – dok neki u Njemu prepoznaju Spasitelja, drugi ga odbacuju, čak i proglašavajući Njegove sljedbenike prokletima. Pater je nastavio kako je moguće uočiti da je taj duh neprijateljstva povezan s pripremom za Veliki Petak, ali i s iskustvom svetaca poput sv. Janje, mučenice koja je svojom hrabrošću i vjernošću Jaganjcu Božjem posvjedočila put prave svetosti.
Duhovnik ističe da i današnji vjernici, iako ne trpe muke poput mučenika, često nailaze na prezir, neshvaćenost pa i podcjenjivanje — ponekad čak i unutar samih crkvenih zajednica. U takvim trenucima, primjer sv. Janje poziva na ustrajnost u vjeri, nepokolebljivost u nasljedovanju Krista i odbacivanje lakih, ali grešnih putova. Završno, p. Modrić poziva na odvažnost, vjernost i povjerenje u Boga, koji po Jaganjcu vodi kroz protivštine k vječnoj pobjedi života. Nakon duhovnih poticaja i osobnog razmatranja, duhovna je obnova zaključena zajedničkom večerom.

Marin Mlađenović
Foto: Josip Papak

[ngg src=”galleries” ids=”340″ display=”basic_thumbnail” thumbnail_crop=”0″]