U subotu 17. listopada 2026. održana je mjesečna duhovna obnova članova Papinskoga hrvatskog zavoda svetog Jeronima u cistercitskoj opatiji Casamari, nedaleko od Frosinonea. Na duhovnoj obnovi sudjelovala je zavodska zajednica predvođena rektorom Markom Đurinom. Po dolasku u opatiju uslijedilo je razgledavanje samostanskog kompleksa, nakon čega je održan nagovor zavodskog duhovnika p. Alana Modrića.
U nagovoru pod naslovom „Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo“ (Heb 11,1) p. Modrić je, polazeći od Poslanice Hebrejima, razmatrao lik Abrahama kao primjer vjere, poslušnosti i pouzdanja u Božje obećanje. Posebno se osvrnuo na njegovu spremnost da napusti sigurnost vlastitoga doma i krene u nepoznato, premda nije znao kamo ga taj put vodi. Abrahamov poziv „Idi iz zemlje svoje“ povezao je s iskustvom svećenika studenata koji su napustili svoje sredine kako bi nastavili studij i svećeničku formaciju u Rimu. Naglasio je pritom kako taj poziv, osim fizičkog odlaska iz zavičaja, podrazumijeva i spremnost na napuštanje vlastitih sigurnosti, ustaljenih navika i načina razmišljanja. „Vjera nije znanje i sigurnost da će nešto biti i kako će biti, nego je pouzdanje u Gospodinovo obećanje“, istaknuo je duhovnik, povezujući Abrahamovo iskustvo s izazovima nove akademske godine.
U nastavku nagovora duhovnik je izdvojio četiri krjeposti važne za osobni i zajednički život: vjeru, strpljivost, humor i jakost. Govoreći o strpljivosti, poslužio se evanđeoskom prispodobom o pšenici i kukolju, istaknuvši potrebu strpljivosti prema životnim okolnostima, osobama s kojima dijelimo svakodnevicu te prema vlastitim slabostima i ograničenjima. Posebnu je pozornost posvetio i vrijednosti zdravoga humora kao izraza nutarnje slobode, poniznosti i sposobnosti da čovjek sebe promatra s potrebnim odmakom. Govoreći o jakosti, osvrnuo se na njezinu tjelesnu, moralnu i psihičku dimenziju, naglašavajući važnost brige za zdravlje, vjernosti preuzetim obvezama te odgovornosti prema studiju i svećeničkom poslanju. Na kraju nagovora ponovno se vratio Abrahamovu primjeru, povezujući njegov odgovor na Božji poziv s početkom akademske godine 2026./2027.
Nakon nagovora uslijedila je prigoda za svetu ispovijed, osobnu molitvu i razmatranje, a potom je slavljena zajednička sveta misa prema obrascu spomendana sv. Ignacija Antiohijskog.
U propovijedi je, polazeći od misnih čitanja iz Poslanice Efežanima (Ef 1,15-23) i Evanđelja po Luki (Lk 12,8-12), razmatrana kršćanska nada i pouzdanje u djelovanje Duha Svetoga. Osvrnuvši se na Pavlovu molitvu da Bog vjernicima prosvijetli „oči srca“ kako bi upoznali nadu svoga poziva, propovjednik je istaknuo da kršćanska nada nije nestvarno iščekivanje niti bijeg od životnih teškoća, nego ima svoj temelj u Isusu Kristu, njegovoj smrti i uskrsnuću. Takva nada omogućuje vjerniku suočavanje sa životnim izazovima, uključujući i one najteže.
Tumačeći Isusove riječi iz Evanđelja: „Ne budite zabrinuti kako ćete se ili čime braniti, što li reći! Ta Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći“, propovjednik je govorio o pouzdanju u Božju pomoć, ali i o čovjekovoj slobodi i odgovornosti da na Božji poziv odgovara tijekom svakodnevnog života. U tom je kontekstu istaknuo primjer sv. Ignacija Antiohijskog, biskupa i mučenika, čije riječi svjedoče o potpunom pouzdanju u Krista: „Bolje mi je umrijeti da se sjedinim s Isusom Kristom nego kraljevati svom zemljom. Tražim onoga koji je za nas umro. Onoga hoću koji je za nas uskrsnuo.“ Ignacijevo svjedočanstvo povezao je s pozivom na postojanost u vjeri i svakodnevno odgovaranje na Božji poziv, osobito na početku nove akademske godine.
Nakon euharistijskog slavlja uslijedila je zajednička večera, a potom povratak u Zavod.

Marin Mlađenović
Foto: Josip Papak