Svećenici studenti i poglavari, časne sestre, djelatnice te nekoliko prijatelja i suradnika Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu u subotu 25. travnja 2026. bili su na jednodnevnom izletu u gradu Viterbo, u pokrajini Lacij, sedamdesetak kilometara od Rima.
Viterbo je prekrasno očuvan srednjovjekovni grad koji je u 13. stoljeću, od 1257. do 1281. godine bio i papinsko sjedište, pa je poznat i pod nazivom „Grad papâ“ (La Città dei Papi) budući da su u njemu stolovali osmorica papa, te se tu održalo i nekoliko konklava. Razgledavanje je započelo posjetom Katedrali sv. Lovre, koja je važan primjer lacijske romanike, uz neke kasnije renesansne i barokne preinake, te Papinske palače, papinskog sjedišta iz 13. stoljeća gdje se posebno ističe Dvorana konklava, mjesto jednog od najdužih i najznačajnijih događaja u povijesti Crkve, kada su kardinali gotovo tri godine, punih 1006 dana birali papu, od 1268. do 1271. Upravo je u Viterbu nastala riječ “konklava”, izvedena iz latinskog cum clave (“pod ključem”): zbog neslaganja među kardinalima pozvanima da izaberu nasljednika Klementa IV., stanovnici Viterba, iscrpljeni dugotrajnim čekanjem, zatvorili su kardinale unutar palače (clausi cum clave) dok ne postignu dogovor, čak su im i skinuli krov i ograničili opskrbu hranom. Na kraju je izabran Grgur X. koji je uveo pravila za budući izbor pape (konklave) koja praktično postoje do danas. Uz dvoranu Konklava, nalazi se i veličanstvena Loža blagoslova s koje puca prekrasan pogled na dolinu ispod grada.
Razgledavanje je, kroz uličice i trgove, nastavljeno do crkve Svete Marije Nove (Santa Maria Nuova), jedne od najstarijih u gradu i praktično autentično sačuvane, uz koju se nalazi propovjedaonica s koje je propovijedao i sv. Toma Akvinski.
Potom je uslijedila šetnja po četvrti San Pellegrino, jednoj od najbolje očuvanih srednjovjekovnih četvrti u Europi. Među kulama, lukovima i kućama od vulkanskog kamena peperina doista se ima osjećaj povratka nekoliko stoljeća unatrag te se može doživjeti svakodnevni život ljudi u srednjem vijeku.
Pretposljednja postaja bilo je svetište sv. Ruže iz Viterba, mjestu gdje se čuva neraspadnuto tijelo zaštitnice grada, uz koju je vezana i višestoljetna tradicija pod nazivom „Macchina di Santa Rosa“, impozantne konstrukcije koju svake godine o njenom blagdanu početkom rujna nosi na ramenima preko stotinjak ljudi i koja je priznata kao nematerijalna baština UNESCO-a.
Posljednja postaja bila je Bazilika svetog Franje, impresivna gotička crkva koja čuva grobne spomenike dvojice papa (Klement IV. i Hadrijan V.), koja također svjedočeći o središnjoj ulozi koju je Viterbo imao u povijesti Crkve.

Foto: Mate Žilić